odd_parity

Novogodišnji praznici. Snijeg, ponegdje samo hladnoća. Tama, ulice obasjane svjetiljkama, a vi sjedite u toplome stanu, čitajući ovo na svojem poprilično moćnom računalu. Zaista, svi smo okruženi diskretnim bogatstvima – stvarima bez kojih bismo zaista mogli, stvarima koje nam pružaju luksuz kakvog naši djedovi ili naši očevi nisu mogli imati.

Sveden na svoju osnovnu egzistenciju, čovjek treba imati što za jesti, za popiti, za odjenuti i najzad, mjesto zaštićeno od vremenskih utjecaja. Po mogućnosti, te potrebe treba zadovoljiti na što je moguće kvalitetniji način – zdravom ishranom, nezagađenom vodom, toplom i udobnom odjećom, stanom ili kućom.

I to je otprilike to što nam treba za ugodan život. Sve više od toga možemo smatrati upravo luksuzom. Sjetite se toga svaki puta kada se odlučite otuširati – jednostavnim odvrtanjem pipe po vama će poteći ugodno topla voda. Vjerojatno niste nikad pomislili da je ova tehnologija relativno nova – još prije stotinjak godina tako što smatralo se skupom ekstravagancijom gospode koja imaju sve, pa izmišljaju gluposti da bi nekako potrošili novac. A rijedak je neki naš djed koji je mogao uživati u instant toploj vodi u bilo koje doba dana i noći.

Računala, mobiteli, Internet, prekooceanski letovi... zaista su u istoj klasi kao i obična, nezamjetna topla voda iz crvene pipe. Razlika je u cijeni. Topla voda je toliko jeftina da o njoj niti ne razmišljamo u istoj klasi kao i računalo, primjerice. Pa ipak, riječ je o jednakom luksuzu bez kojeg možemo, dapače – kojeg naši djedovi nisu poznavali isto kao ni računala ili prekooceanske letove.

Za takva diskretna bogatstva moramo zahvaliti generacijama inventivnih, praktičnih ljudi koji su kroz godine, desetljeća i stoljeća unaprjeđivali živote svojim generacijama, neki više, neki manje.

Mnogo stvari u kojima uživamo niti ne primjećujemo, jer smo toliko na njih navikli da ih jednostavno smatramo bogomdanim stvarima koje su nam pale s neba i koje jednostavno jesu – postoje tu za nas i to je to. Niti ne razmišljamo o silnim generacijama predaka koje bi vrištale od sreće kad bi im netko dao luksuze koje mi danas smatramo uobičajenim stvarima, formalnostima.

No, topla, tekuća voda u domu nije nastala prije par desetljeća. Imali su je, u obliku vrlo sličnom današnjem i – stari Rimljani. Njihove vile imale su tekuću vodu iz akvadukta, a grijana kupališta bila su normalna pojava u svakom rimskom gradu.

A onda je, propašću Rima, u propast otišla i mnoga dobra i korisna tehnologija. I to zato što barbari nisu bili zainteresirani za tuđi način življenja (“Kupanje svakog mjeseca? Fuj!”), a tehnologije imaju nezgodu osobinu da ih – treba netko održavati. Nestankom sposobnih inžinjera, tehnologije staroga Rima nestajale su sa povijesne scene, da bismo ih ponovo otkrili kojih tisuću ili dvije godina kasnije.

Ovim želim reći kako sve ove napredne tehnologije koje koristimo i smatramo podrazumjevanim stvarima utkanim u samo tkivo društva – bez odgovarajuće ekipe i odgovarajuće volje mogu doslovce preko noći nestati. Redukcija plina, ne tako nevjerojatna stvar, mogla bi nas brzo podsjetiti na činjenicu da je topla voda iz pipe – luksuz, a ne nasušna potreba. Trećeg ili četvrtog smrdljivog dana i najveći neokonzervativac morat će priznati sebi da se bez tople vode iz pipe ipak može i mora – i ugrijati vodu u lavoru na štednjaku na drva, dimnjak koga je provukao kroz rupu u koju je do prije nekoliko dana bila priključena napa.

Internet je možda i najrobusniji u cijeloj toj priči – dok je god pristojne opskrbe električnom energijom, entuzijasti će htjeti i moći bežično povezati svoje male točkice u mrežu, prvo lokalnu, zatim sve veću i veću i najzad u nešto što bi moglo izgledati gotovo identično Internetu kakvim ga znamo danas. No, društvo ovisi o mnoštvu drugih, vrlo centraliziranih stvari, koje bi sve u slučaju ozbiljne krize mogle zakazati u vrlo brzom roku, a biti ponovo uspostavljene nakon dugo vremena, neke možda nikad.

Napajanje električnom energijom vrlo je centralizirano, što ispad čini prilično opasnim. Plin i nafta su ista priča – raspadom distribucijskog sustava društvo kakvo poznajemo našlo bi se u ozbiljnoj krizi, a ponegdje bi se vjerojatno i raspalo, degradiralo do nivoa lokalnih plemena koja bi jedna druge ubijala zbog nekoliko vreća žita.

Uspostaviti alternetivno napajanje električnom energijom vjerojatno ne bi bilo preveliki problem jer tehnologija već postoji. Solarni kolektori i vjetroelektrane – problem je što, barem kod nas, ta tehnologija nije dovoljno raširena da bi mogla brzo postati sjeme iz kojeg bi narastao novi, decentralizirani sutav napajanja električnom energijom. Plin i nafta veliki su problem, jer nije dovoljno kopati par metara u dubinu da bi se došlo do nafte ili plina, a prerađivanje istih prilično je kompliciran posao.

Apsurdno, ali u takvom scenariju tehnologija koju bismo među prvima mogli dobiti nazad je – topla voda iz tuša i centralno grijanje! Naime, solarno grijanje je jeftina tehnologija koju nije problem izvesti korištenjem jednostavnih alata – u krajnjoj liniji, najprimitivniji tuš sa toplom vodom je metalna kanta obojena u crno.

Tako da možda ipak ne bismo ostali bez tople vode u nekoj apokaliptičnoj situaciji – barem ne za dugo. Vjerojatno bismo se i u par godina ponovo uspjeli umrežiti u neki novi, bežični Internet – pod uvjetom da nam sunce ili nešto drugo da električne energije. Za geeka – dovoljno. Dapače, može i bez tuširanja, nema problema... I dok se oko njega civilizacija ruši i ljudi u očaju ne vide kako preživjeti od rada vlastitih ruku, geekovi će učiniti sve da – ostanu umreženi.

P.S. Stiže nam 2009. godina, uz prigodnu novogodišnju čestitku: “Drž'te gaće!”

Average user rating

   (0 vote)