| Written by Radoslav Dejanović,
on 10-02-2008 23:28
|
Views : 10882  |
Favoured : 286 |
Published in : , Croatian language |
... povremeno na ovom blogu napišem poneku o novinarstvu u Hrvata, odličnoj temi za dokonu razbibrigu. Ah, pardon – opasnoj temi sa gadnim posljedicama. Obzirom na osobni staž u novinarstvu (a priznajem, samouk sam), vrlo dobro mi je poznato koliku moć nad ljudima može imati slovo na papiru. Novinari, zaista, jesu ti koji javno mišljenje okreću na ovu ili onu stranu. Možda nisu glavni kormilari, ali i njihova mala kormila kojima mlate sa jedne na drugu stranu ipak utječu na put broda. Njihova je moć nezanemariva, i zato je njihova društvena uloga jednako tako nezanemariva, ali nažalost tu priča staje – ne možemo pričati o nezanemarivoj odgovornosti i profesionalizmu, jer i jednog i drugog sve je manje.
Zaista, pročitajmo malo pažljivije novine! I gle – teme su sve pliće i pliće, obrada teme sve je površnija a pismenost novinara opasno naginje, pa novinski stupac od urušavanja teškom mukom drže uporni i frustrirani redaktori i lektori. Naravno, ne može svatko biti vrhunski novinar, ali svatko može biti loš novinar.
Odlika lošeg novinara je površnost. Moguće je biti površan na mnogo načina, ali najvidljiviji (istovremeno i najveći grijeh) je neprovjeravanje. Netko vam nešto kaže, a vi to objavite kao istinu. Ili još bolje, kao svoje otkriće, ne biste li pokupili vrhnje. Pritom ne provjeravate je li to uopće istina, je li poluistina, je li namjerno ili slučajno plasirana dezinformacija, i ima li osoba koja vam to priča ikakve veze sa temom. U takvom trenutku novinar je poput one vječne ekipe u kladionici, koji znaju da ne mogu biti sigurni tko će pobjediti, ali kalkuliraju sa koeficijentima i nekim samo njima znanim “insiderskim” informacijama, pa ubodu neki broj nadajući se kako će sreća biti na njihovoj strani. Tako i novinar, znajući da informacija nije provjerena, plasira istu nadajući se kako će mu donijeti korist. Što veća bomba, tim bolje – novinar će se popeti više na društvenoj ljestvici novinarskih faca u Hrvata. Ako se ispostavi da je riječ o pogrešci, laži ili dezinformaciji, novinar se nada kako će se sramota čim prije zaboraviti.
Suptilni novinarski trikovi koji se koriste kako bi se na jednako suptilan način čitatelju dalo do znanja da informacija nije baš provjerena ili potvrđena (“... kako tvrdi N.N. ...”, “... rekao nam je u neformalnom razgovoru...” , “... prema našim izvorima u uredu...”, “... nepotvrđeno izvješće o...”), a koji bi novinara mogli spasiti sramote, često se izbjegavaju – ta, novinar je taj koji zna, taj koji svekoliko pučanstvo obavještava o važnim činjenicama, on jednostavno zna, njemu se ne može dogoditi da nešto baš i ne zna ili u nešto nije siguran!
Eto, tako je Jutarnji list objavio interview sa Premijerom Sanaderom. Intervjuirao ga je ni više ni manje već veliki novinar Davor Butković, novinar i vrhunski poznavatelj vina (o čemu bi se svakako moglo još razgovarati, u svjetlu novih činjenica). Intervju čak i izgleda prilično “sanaderovski”, ali na žalost – nije ga dao Ivo Sanader. Već nepoznati građanin koji je bio uvjeren kako je riječ o nekakvoj šali na njegov račun.
Ponovimo to – Davor Butković, novinar koji svakako ima načina ući u Vladu i u Sabor, pada na trik i odrađuje izmišljeni interview, a Jutarnji list to objavljuje na samoj naslovnici.
Trik? Par poslanih SMS poruka sa potpuno nepoznatog telefonskog broja, i naš novinar je već uvjeren kako je Ivo sa druge strane, te ga moli za interview. Uzvratni SMS sadrži e-mail adresu – na gmail-u!!!
Butković zatim šalje pitanja na rečenu e-mail adresu koja se nalazi na besplatnom e-mail servisu Google-a (gmail.com), dobiva odgovore, interpretira ih kao autentične riječi Premijera glavom, i to objavljuje.
Halo, mozak?!?!
Meni, priučenom novinarčiću niti približno velikog kalibra kao što je Davor Butković, trebale su cijele dvije minute da otkrijem, tajnom hackerskom vještinom zvanom pregled web stranice Vlade (www.vlada.hr), kako je e-mail adresa Premijera Ive Sanadera –
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
- na istoj stranici na kojoj je i link za on-line formu za ispunjavanje upita Premijeru.
Zašto bi itko pomislio kako bi adresa
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
bila adresa Ive Sanadera? Kakav bi se tek kaos dogodio u novinarskoj glavi da je slučajno adresa bila neka od ovih:
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
(ovo bi vjerojatno bila patka zle desničarske oporbe)
Da je Davor Butković, kojim slučajem, odradio osnovu novinarskog posla i – provjerio tko se krije iza te adrese – ovako što se ne bi dogodilo. A provjera je ništa više od jednog telefonskog poziva: “Dobar dan, gospođice tajnice, kako ste mi krasni danas, ma da da, ja vam to i preko telefona mogu vidjeti, no znate htio sam pitati je li slučajno ova e-mail adresa na koju bih trebao poslati pitanja za interview...”
I izbjeći ogromnu sramotu, za sebe i za novine.
Ali ne. Za kaznu, interview se pojavio, crno na bijelo, čak i nije bio neuvjerljiv, a par dana kasnije konkurencija dobiva priliku da (s pravom) velikim maljem lupa novinare iz suprotnog tabora po kolektivnoj glavi šupljikavici.
Epilog: Jutarnji se ispričao čitateljima, Davor Butković i dalje tvrdi kako je on dogovorio i napravio interview sa Premijerom. U redu je, sad znam gdje trebam potražiti vina koja trebam izbjegavati. :-)
P.S. Jutarnji se ne posipa pepelom koliko bi trebao. Naime, tvrde kako je do skandala došlo upadom u elektroničku komunikaciju prilikom nastajanja interviewa.
Sorry, ali nije.
Kako znam ponešto i o sigurnosti sustava, reći ću kako provala ovdje nije bila slučaj. Tehnički, moguće je izvesti kompletno “kidnapiranje” komunikacije, i moguće je e-mail poruke presresti i izmjeniti bilo koji dio, ali budimo realni – da bi se tako nešto učinilo, nije dovoljno naći nekog novog Vicu hackera koji “provaljuje Pentagon”, već je operacija bitno složenija, zahtjeva tim ljudi i kooperaciju ISP-a; nešto što može poduzeti tajna služba ili eventualno vojska, i to uz podosta natezanja. Operacija koja košta novca i vremena, i sasvim sigurno se ne izvodi zato da diskreditira novinara, ma kolikim on sebe smatrao. Previše gledate CSI. I ne, gospodo iz HND-a, ovo nije pokazalo slabosti elektroničke pošte, ništa više od svakodnevne priče o napaljenom državnom službeniku koji klikne na "povećajte si penis" e-mail poruku, posrče virus i izazove kaos na loše održavanoj mreži državnog ureda (a koja je loše održavana jer se informatiku tamo smatra djelatnošću u rangu sa električarem i vodoinstalaterom).
Istina je vrlo jednostavna: Butković se dao navući čak i gore od studenta novinarstva – jer njih tamo uče kako se činjenice trebaju provjeravati (hmm.. uče li ih još uvijek?), a zbilja svakome sa dvije moždane vijuge trebala bi adresa
This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it
biti barem sumnjiva, ako ne očito lažna.
Iako svatko ima svoj loš dan, i nema novinara koji barem ponekad ne pogriješi, pogriješiti na ovakav način je - za novinarsku početnicu, sekcija “primjeri u praksi”.
|
