| Written by Radoslav Dejanović,
on 14-12-2008 10:25
|
Views : 8120  |
Favoured : 244 |
Published in : , Croatian language |
Nives Celzijus nije dobila, čini se posve zasluženu, književnu nagradu Kiklop.
Naime, ne žele joj uručiti nagradu. Ne daju. Čvrsto je drže u rukama organizatori i plaze jezik u njenom smjeru.
Zašto se ugledna imena tako djetinjasto ponašaju? Odgovor se, čini se, krije u ovom citatu iz Večernjaka:
"Uprava Glasa Istre kao partnera nagrade Kiklop, zbog mogućega kulturnog skandala vezanog uz moguću dobitnicu nagrade za hit godine, solidarna je sa sajmom knjiga u Puli također da bi se spriječila nepopravljiva šteta za knjigu i književnost."
Nepopravljiva šteta, dakle. I to za književnost samu(!), a i za neku čudnu kategoriju koja se zove "knjiga".
Raščlanimo to malo. Kakva je to "nepopravljiva šteta za knjigu"? Činjenica da je gospođa sa bogatim spolnim iskustvom svoja iskustva i maštarije prenijela u pisani oblik? Je li "knjiga" (veličina, broj stranica, korice i kvaliteta tiska) zaštićeno dobro koje može postojati samo u određenim, strogo definiranim pojavnim oblicima, nešto za što treba dozvola, kao za oružni list? Je li onda oružni list knjiga, a svi koji imaju dozvolu za oružje su književnici?
Ili se "knjiga" ipak ima smatrati umjetnošću, lijepom pojavom koja krijepi dušu i uljepšava dan, tvari koja čitatelja diže u nove duhovne sfere, pročišćava i obogaćuje njegov život?
Pa i tu vidimo odličnu priliku za monopolizaciju - jer ne može knjigu pisati svatko! Knjiga je svetište duha, a u svetištu mogu biti samo svećenici - pomazani, od biranih izabrani pojedinci koji imaju jasan cilj svojeg službovanja - svetište učiniti nedostupnim smrtnicima, a ako je ikako moguće i zazidati vrata, da se nikad nikakva promjena ne dogodi i da svetište ostane tisućama godina isto, sveto, nedodirljivo.
Pa ipak, nije tako. Napisala žena knjigu slobodnim spolnim stilom i to je čini profanom? Svakako, ali ne u tolikoj mjeri da uvrijeđena gospoda svećenici kulta lijepe književne umjetnosti pogaze pravila koja su oni sami postavili jer se dogodilo nešto što nisu mogli zamisliti - da pučanka slobodnijih svjetonazora bude popularnija od njihovih svetosti.
Ima li u "lijepoj književnosti" mjesta profanom? I te kako. Nives Celzijus nije prva osoba koja je uzburkala strasti (kako prave, tako i one u prenesenom značenju) svojim literarnim uratkom. Prije nje, gospoda su se zgražala na razne klasike svjetske književnosti - Marquis De Sade ili von Sacher-Masoch, primjerice - skandali kakve su oni izazivali nadmašuju ovaj naš događaj za nekoliko magnituda.
U tom kontekstu, u čemu je razlika između pisanja Nives Celzijus i De Sade-a? Samo vrijeme dalo je za pravo De Sade-u, a autor je proveo život po zatvorima i ludnicama. Književnu veličinu priznali su mu tek dugo godina nakon smrti. Puno benignije, Nives je zanijekana samo nagrada i još ju nitko nije pokušao zatvoriti u ludnicu.
Hoće li knjiga Nives Celzijus ikad postati klasik? Iznenadilo bi me. No, kvaliteta djela zapravo nije u pitanju. Nagradu Kiklop trebala je dobiti kao najprodavaniji autor. Mogla je napisati i knjigu o čarima defekacije, pterodaktilićarstvu, kukičanju, bajku za djecu ili knjigu haiku poezije. Ono što se računa je - broj prodanih primjeraka. I tu, kako se čini, Nives debelo šiša sva ta naša moderna velika književna imena, čije knjige se u odnosu na njenu prodaju maltene na kapaljku.
To je ono što ih boli.
To je poniženje.
Jedna (dozvolite mi takav izraz) plitka profuknjača da se usudi napisati knjigu koja će se prodati u puno više primjeraka od ove tu knjige poznatog autora i velikog gospodina N.N., doajena naše književne misli, dobitnika mnogih nagrada, člana Akademije, neospornog autoriteta u hrvatskoj književnosti, živuće legende? Tako što je, pardonček, ne-za-mi-sli-vo!
Jebiga, gospodo - takva ste pravila postavili. Poštujte ih ili pokažite kakvi ste licemjeri.
Otkazati nagradu Kiklop samo zato što se ispostavilo da je književna početnica Nives Celzijus sa svojim uratkom, ma kakav on bio, popularnija od mnogih naših (samo)izvikanih imena, čin je krajnjeg licemjerja i otkriva koliko su gospoda akademici krvavi ispod kože.
Osjećaj poniženja je na mjestu, ali ne i osjećaj krivnje. Ovu knjigu, naime, birali su čitatelji. Ona je popularna samo zato što su je čitatelji kupili u velikom broju. To ne govori baš ništa o književnosti samoj, niti o etabliranim, kvalitetnim, da ne kažem profesionalnim književnicima; to govori o našem društvu, o prosječnom građanu koji će radije kupiti uradak u kojem se spominju pice i guzice, nego što će ga zanimati puno kvalitetniji uradak koji ga em tjera na razmišljanje (razmišljanje? fuj!), em se u njemu niti aluzijom ne spominju sisa, guzica, pimpek ili jajce, okosnice interesa širokih narodnih masa.
Zato Nives treba dobiti tog Kiklopa. Nagradu za najprodavaniju knjigu treba dobiti najprodavanija knjiga, iako možda i nije najkvalitetnije djelo. Takva su pravila, treba ih poštivati. Uskratiti Nives nagradu znači svesti je na osobu drugog reda, na osobu koja jednostavno ne može dobiti nagradu jer nije u krugu posvećenih ljudi - a tu već pomalo postajemo i protuustavni.
Čuo sam i još jednu zanimljivu konstataciju - dati Nives nagradu značilo bi promovirati ju u književnicu.
Dobro, i?
Gdje je problem? Zar postoji kasta književnika, ili možda kakva književna masonska loža, elitna grupa u koju ne može ući svatko? Postaje li se književnikom rođenjem, naslijeđenom tintom umjesto krvi i perom umjesto kažiprsta? Treba li završiti silne studije i objaviti niz znanstvenih radova kako bi netko mogao dobiti status književnika?
Možda sam pomalo naivan, pa vjerujem kako je književnik svatko tko je objavio knjigu koju je pročitalo još nešto ljudi osim njegove rodbine i prijatelja?
U takvom smo društvu, gospodo. Ako je bilo potpuno normalno da jedan svećenik bude na promociji te knjige o nemoralu i građani u tome ne vide neki problem, zašto mislite da bi Kiklop bio veći skandal od toga? Zašto niste o pravilima vaše male nagradne igre razmišljali prije, ili u svojoj veličini niste mogli zamisliti da bi neki jeftin uradak sumnjive kvalitete mogao preveslati sve pripadnike vaše zaštićene kaste?
Suočite se sa istinom, dame i gospodo - vaša publika danas "otkida" na Big Brothera, sitcome, plitke produkcije jeftine zabave. Gleda se nogomet, pije se pivo, mlati se žena. Novine prodaju seks i nasilje. Pa eto, i knjige prodaju seks i nasilje. Intelektualaca je sve manje i manje, počnite u svoje radove unositi detalje o spolnim organima aktera ili kakve pikanterije (preljub je poprilično popularna kategorija) - ili umrite od gladi.
Ako se u ovoj priči igdje trebate osjećati krivima, gospodo "istinski književnici", onda je to činjenica da ste dozvolili profanaciju ovog društva, gledali ste kako sve oko vas intelektualno i kulturno propada, a niste učinili ništa da to zaustavite. Vaša šutnja i komocija između četiri debela akademska zida dovela je do ovoga.
Prihvatite istinu - doživjeli ste društvo koje ne mari za kulturu, ali će rado kupiti jeftinu knjigu o seksu poznatih osoba. To je vaše čedo, ne bježite od njega.
Krleža bi imao štošta za napisati o ovome, ali uzaludan trud - danas bi Krleža bio samo jedan dosadni, komplicirani pisac koji toliko filozofira da ga nitko nema živaca čitati.
|
