odd_parity

It's Ballot Resolution Meeting in the land of Helvetians!

Here are some interesting links, in case you missed them:

ISO news
NoOOXML

The Industry Standard

The Industry Standard II

Once More unto the Breach

Groklaw

Open Malaysia

ConsortiumInfo.org

As a side note, ODF adoption in Croatia is still being held hostage by Microsoft, as it seems. There should have been a meeting to discuss Microsoft's objections (to the government's proposal for acceptance of ODF), but it has been postponed to a future date. Rumor has it (as I couldn't get any info from CSI) that Microsoft made the move to postpone the meeting, in order to get it past BRM in Geneva.

What does it mean? It surely isn't a move in the best interest of my country, as even if OOXML gets green light on BRM, it will be some time before it gets ISO-ized, and in the meantime we're not going to get ODF standard adopted as a national standard, because of Fawlty rules and holes, and majority of partner votes.

And, while we're at it, our government decided to increase budget for ICT for 27% - interesting coincidence, as the three-year contract between Microsoft and our government is just about to expire. At the same time, health and welfare budget has been sligthly cut.

... povremeno na ovom blogu napišem poneku o novinarstvu u Hrvata, odličnoj temi za dokonu razbibrigu. Ah, pardon – opasnoj temi sa gadnim posljedicama. Obzirom na osobni staž u novinarstvu (a priznajem, samouk sam), vrlo dobro mi je poznato koliku moć nad ljudima može imati slovo na papiru. Novinari, zaista, jesu ti koji javno mišljenje okreću na ovu ili onu stranu. Možda nisu glavni kormilari, ali i njihova mala kormila kojima mlate sa jedne na drugu stranu ipak utječu na put broda. Njihova je moć nezanemariva, i zato je njihova društvena uloga jednako tako nezanemariva, ali nažalost tu priča staje – ne možemo pričati o nezanemarivoj odgovornosti i profesionalizmu, jer i jednog i drugog sve je manje.

Zaista, pročitajmo malo pažljivije novine! I gle – teme su sve pliće i pliće, obrada teme sve je površnija a pismenost novinara opasno naginje, pa novinski stupac od urušavanja teškom mukom drže uporni i frustrirani redaktori i lektori. Naravno, ne može svatko biti vrhunski novinar, ali svatko može biti loš novinar.

Odlika lošeg novinara je površnost. Moguće je biti površan na mnogo načina, ali najvidljiviji (istovremeno i najveći grijeh) je neprovjeravanje. Netko vam nešto kaže, a vi to objavite kao istinu. Ili još bolje, kao svoje otkriće, ne biste li pokupili vrhnje. Pritom ne provjeravate je li to uopće istina, je li poluistina, je li namjerno ili slučajno plasirana dezinformacija, i ima li osoba koja vam to priča ikakve veze sa temom. U takvom trenutku novinar je poput one vječne ekipe u kladionici, koji znaju da ne mogu biti sigurni tko će pobjediti, ali kalkuliraju sa koeficijentima i nekim samo njima znanim “insiderskim” informacijama, pa ubodu neki broj nadajući se kako će sreća biti na njihovoj strani. Tako i novinar, znajući da informacija nije provjerena, plasira istu nadajući se kako će mu donijeti korist. Što veća bomba, tim bolje – novinar će se popeti više na društvenoj ljestvici novinarskih faca u Hrvata. Ako se ispostavi da je riječ o pogrešci, laži ili dezinformaciji, novinar se nada kako će se sramota čim prije zaboraviti.

Suptilni novinarski trikovi koji se koriste kako bi se na jednako suptilan način čitatelju dalo do znanja da informacija nije baš provjerena ili potvrđena (“... kako tvrdi N.N. ...”, “... rekao nam je u neformalnom razgovoru...” , “... prema našim izvorima u uredu...”, “... nepotvrđeno izvješće o...”), a koji bi novinara mogli spasiti sramote, često se izbjegavaju – ta, novinar je taj koji zna, taj koji svekoliko pučanstvo obavještava o važnim činjenicama, on jednostavno zna, njemu se ne može dogoditi da nešto baš i ne zna ili u nešto nije siguran!

Eto, tako je Jutarnji list objavio interview sa Premijerom Sanaderom. Intervjuirao ga je ni više ni manje već veliki novinar Davor Butković, novinar i vrhunski poznavatelj vina (o čemu bi se svakako moglo još razgovarati, u svjetlu novih činjenica). Intervju čak i izgleda prilično “sanaderovski”, ali na žalost – nije ga dao Ivo Sanader. Već nepoznati građanin koji je bio uvjeren kako je riječ o nekakvoj šali na njegov račun.

Ponovimo to – Davor Butković, novinar koji svakako ima načina ući u Vladu i u Sabor, pada na trik i odrađuje izmišljeni interview, a Jutarnji list to objavljuje na samoj naslovnici.

Trik? Par poslanih SMS poruka sa potpuno nepoznatog telefonskog broja, i naš novinar je već uvjeren kako je Ivo sa druge strane, te ga moli za interview. Uzvratni SMS sadrži e-mail adresu – na gmail-u!!!

Butković zatim šalje pitanja na rečenu e-mail adresu koja se nalazi na besplatnom e-mail servisu Google-a (gmail.com), dobiva odgovore, interpretira ih kao autentične riječi Premijera glavom, i to objavljuje.

Halo, mozak?!?!

Meni, priučenom novinarčiću niti približno velikog kalibra kao što je Davor Butković, trebale su cijele dvije minute da otkrijem, tajnom hackerskom vještinom zvanom pregled web stranice Vlade (www.vlada.hr), kako je e-mail adresa Premijera Ive Sanadera – This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it - na istoj stranici na kojoj je i link za on-line formu za ispunjavanje upita Premijeru.

Zašto bi itko pomislio kako bi adresa This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it bila adresa Ive Sanadera? Kakav bi se tek kaos dogodio u novinarskoj glavi da je slučajno adresa bila neka od ovih:

This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it

This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it

This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it

This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it (ovo bi vjerojatno bila patka zle desničarske oporbe)

Da je Davor Butković, kojim slučajem, odradio osnovu novinarskog posla i – provjerio tko se krije iza te adrese – ovako što se ne bi dogodilo. A provjera je ništa više od jednog telefonskog poziva: “Dobar dan, gospođice tajnice, kako ste mi krasni danas, ma da da, ja vam to i preko telefona mogu vidjeti, no znate htio sam pitati je li slučajno ova e-mail adresa na koju bih trebao poslati pitanja za interview...”

I izbjeći ogromnu sramotu, za sebe i za novine.

Ali ne. Za kaznu, interview se pojavio, crno na bijelo, čak i nije bio neuvjerljiv, a par dana kasnije konkurencija dobiva priliku da (s pravom) velikim maljem lupa novinare iz suprotnog tabora po kolektivnoj glavi šupljikavici.

Epilog: Jutarnji se ispričao čitateljima, Davor Butković i dalje tvrdi kako je on dogovorio i napravio interview sa Premijerom. U redu je, sad znam gdje trebam potražiti vina koja trebam izbjegavati. :-)

P.S. Jutarnji se ne posipa pepelom koliko bi trebao. Naime, tvrde kako je do skandala došlo upadom u elektroničku komunikaciju prilikom nastajanja interviewa.

Sorry, ali nije.

Kako znam ponešto i o sigurnosti sustava, reći ću kako provala ovdje nije bila slučaj. Tehnički, moguće je izvesti kompletno “kidnapiranje” komunikacije, i moguće je e-mail poruke presresti i izmjeniti bilo koji dio, ali budimo realni – da bi se tako nešto učinilo, nije dovoljno naći nekog novog Vicu hackera koji “provaljuje Pentagon”, već je operacija bitno složenija, zahtjeva tim ljudi i kooperaciju ISP-a; nešto što može poduzeti tajna služba ili eventualno vojska, i to uz podosta natezanja. Operacija koja košta novca i vremena, i sasvim sigurno se ne izvodi zato da diskreditira novinara, ma kolikim on sebe smatrao. Previše gledate CSI. I ne, gospodo iz HND-a, ovo nije pokazalo slabosti elektroničke pošte, ništa više od svakodnevne priče o napaljenom državnom službeniku koji klikne na "povećajte si penis" e-mail poruku, posrče virus i izazove kaos na loše održavanoj mreži državnog ureda (a koja je loše održavana jer se informatiku tamo smatra djelatnošću u rangu sa električarem i vodoinstalaterom).

Istina je vrlo jednostavna: Butković se dao navući čak i gore od studenta novinarstva – jer njih tamo uče kako se činjenice trebaju provjeravati (hmm.. uče li ih još uvijek?), a zbilja svakome sa dvije moždane vijuge trebala bi adresa This e-mail address is being protected from spam bots, you need JavaScript enabled to view it biti barem sumnjiva, ako ne očito lažna.

Iako svatko ima svoj loš dan, i nema novinara koji barem ponekad ne pogriješi, pogriješiti na ovakav način je - za novinarsku početnicu, sekcija “primjeri u praksi”.

Microsoft je pod lupom Europske unije zbog sumnji u nepoštene radnje prilikom glasovanja za OOXML standard. Izvor:

Informationweek

Čini se kako je silno lobiranje Microsofta izazvalo sumnje. Naravno, Microsoft i dalje tvrdi kako su oni za konkurenciju, za otvorene standarde, za lijep suživot svih živih bića i općenito digitalni raj na zemlji, no istrage se ne pokreću zbog takvih stvari.

Da riječi nisu djela, pokazuje i domaći slučaj stopiranja ODF-a u HZN-u, jedna zbilja nepatvorena demonstracija sile nad interesima cijele jedne države. Ne znam je li se tako što dogodilo i u drugim zemljama, ali očito je da na razvijenom zapadu ne prolaze ni puno manje stvari od ove.

Pa ako vam do sad nije bilo jasno zašto je važno da javnost sazna tko su bili ti koji su poslušno digli rukice za OOXML, što kažete na činjenicu da je na zapadu dovoljno samo malo jače lobirati da bi se pokrenula istraga, dok je kod nas moguće nekažnjeno zaustavljati prihvaćanje konkurentnog i već usvojenog ISO standarda, u svrhu zaštite svoje tržišne pozicije. Ponovit ću: nekažnjeno.

Intenzivira se Microsoftov "sveti zadatak" čiji je cilj cijeli svijet uvjeriti u superiornost i istinitost OOXML standarda.

Trebam li ponavljati? Veliki su novci u igri. Globalno. Reputacija jedne velike kompanije, i malo nezgodnije - vrijednost njenih dionica.

Zaista, sjećate li se ikad ovakve hajke i strke oko nečega tako naizgled nevažnog kao što je - kojim formatom će ljudi zapisivati podatke?

Ja ne. Jasno se sjećam trenja između Windowsa i Mac OS-a, napada Windowsa NT na Unix (Byte iz 1990: "Unix je mrtav!"), ali ne sjećam se je li ikad bilo ovoliko buke oko - formata zapisa podataka. Ali gle - sve su bojišnice aktivirane, od malih i ne pretjerano značajnih poput kočenja prihvaćanja ODF-a kao hrvatskog nacionalnog standarda, preko gomile marketinških aktivnosti na Internetu i van njega, do otvoreno bezobraznih poteza poput učlanjivanja novih članica u ISO, koje je završilo blokadom rada tijela jer nove članice, jednom kad su digle ruku za OOXML, više nisu bile zainteresirane za druge aktivnosti. Kakva je frka nastala, bude li trebalo središnjica će regionalne managere natjerati da u kostimima pingvina šeću ulicama, samo ako će to pomoći višem cilju! :-)

Nije li, hmm... pretjerano? Na kraju krajeva, pa nije taj ODF ni tako loš, a već je ionako ISO standard - Microsoft bi mogao jednostavno implementirati isti u svoj Office alat, i rješena priča. Ne bi morao tako očito gaziti po postojećem ISO standardu i pritom pokušavati uvaliti svoj standard kao ISO, pa bi se sačuvalo i nešto obraza.

No! Tako bi bokove otvorili neprijatelju - desetinama konkurentskih aplikacija, što jeftinijih, što besplatnih. I baš u nezgodnom trenutku za Microsoft: ekonomija države im je u banani, Vista je ispala pravi antiklimaks i ne prodaje se kako treba, ljudi više ne vide razloga za prelazak na ponovo novi Office, i što sad?

Ništa drugo nego na sve moguće načine zadržati tržišnu poziciju, odnosno natjerati ljude da i dalje kupuju tvrtkine proizvode. Sve, zaista sve zamislive načine, one lijepe i one manje lijepe.

Tako ovih dana svjedočimo velikim naporima koje Microsoft ulaže ne bi li zadovoljio primjedbe na OOXML koje su dale države članice koje nisu bile impresionirane marketinškim spikama lokalnih prodajnih predstavnika, a dogodila se i bomba:

Microsoft je obećao "otvoriti" binarni kod svojih starih formata zapisa.(3)

Do jučer je ovako nešto bilo nezamislivo, i to s razlogom - učiniti tako nešto značilo bi širom otvoriti vrata konkurenciji, kako je pravilno zaključio Bill Gates(1). Ovaj put, čini se da alternative nema. Sve, sve, samo da mrski ODF nestane i zamjeni ga naš OOXML - a kasnije ćemo lako. Kako? Primjerice, možemo u nekoj budućoj inkarnaciji Office paketa onemogućiti rad sa starijim formatima zapisa, pod krinkom brige za korisnika i njegove podatke(2).

Kontradiktorni potezi nisu pokazatelj iskrenosti. Na djelu je snažan i povelik marketinški stroj; iako je možda malo zbog svoje veličine grub i nesuptilan pa slučajno pogazi nacionalni ponos u kakvim manjim državicama, on melje i melje i melje i melje... u društvu koje je sve manje naklonjeno Microsoftu i kojeg je sve teže impresionirati.

Možda griješim, no meni se čini kako u Redmondu vlada uvjerenje o iznimnoj važnosti proboja OOXML-a, tako jako da odluke već pomalo graniče sa panikom. Veljača je tu, treba učiniti sve da ova priča prođe.

P.S. Upravo mi je palo na um: očito je kako će priča oko OOXML-a trajati neko vrijeme dok se format zapisa ne stabilizira. Pitam se, nije li zapravo mudra odluka preskočiti kupnju slijedeće inkarnacije MS Office-a i sačekati da se standard zaista standardizira?

(1) "Why would the office group be giving out the Office 2000 formats to competitors. to me this seems crazy" - Bill Gates

(2) Nije li ironično da tvrtka koja se upravo svim silama trudi pokazati kako je baš OOXML format koji će osigurati dugovječnost spremljenih podataka svojim vlastitim korisnicima onemogući pristup starim podacima?

(3) Pažljiviji čitatelji uočit će da je riječ o obećanju ("promise"), a ne o pravoj licenci; razlika - drastična! Licenca vam daje neka prava, dok je obećanje upravo to - obećanje.