| Written by Radoslav Dejanović,
on 16-07-2009 22:13
|
Views : 4803  |
Favoured : 236 |
Published in : , Croatian language |
Kolika je cijena energetske neovisnosti? Je li uopće ekonomski isplativo biti energetski neovistan?
Prva asocijacija su velike i skupe instalacije koje se otplaćuju godinama. Je li moguće postići efekt na maloj skali?
Projekt: načiniti jednostavan sustav opskrbe obnovljivim izvorom energije, dovoljan za osnovno funkcioniranje jedne vikendice.
Budžet: 5.000,00 kn.
Preliminarna kalkulacija govori kako bi, uz nešto truda, trebalo biti moguće tim, relativno skromnim budžetom, jednu prosječnu vikendicu opskrbiti sustavom koji će upogoniti par ekonomičnih žarulja, jedan manji LCD TV prijamnik ili laptop računalo, te jednostavnu vrstu air-conditioninga.
Ne bude li većih nedaća po putu, tijekom osmog mjeseca pokušat ću u suradnji s još par pametnih ljudi u okviru zadanog budžeta dokazati kako je to ostvarivo, jednostavno i zabavno (svima osim onome tko kopa jarak).
UPDATE: U Večernjaku je izašao krasan, ali mrvicu konfuzan tekst o ovom mom projektu. Koristim priliku da razjasnim par sitnica:
Pet tisuća kuna iz naslova odnosi se na zadani budžet kojeg sam si postavio. To je lijep, okrugli iznos novca kojeg si ljudi još mogu priuštiti. Mogao sam napraviti i projekt za tisuću eura, ali to bi ipak imalo prevelik psihološki pritisak. Pet tisuća kuna zvuči puno bolje.
Cijev za zrak ne ugrađuje se ispod vikendice, kako piše u tekstu. U suštini, riječ je o vrlo jednostavnoj ideji izmjene topline o kojoj sve možete pročitati ovdje. Jedna jednostavna ideja, daleko od moći modernog air conditioning uređaja, ali želim dokazati da je dobra alternativa skupim uređajima, i da ju k tome možemo ostvariti unutar onog budžeta. Razlika u temperaturi od dvadeset stupnjeva, kako je navedeno u Večernjaku, pretjerana je brojka. Nadam se postići zrak hladniji za nekoliko stupnjeva. Upravo je uz ovaj sustav vezan uvjet da vlasnik vikendice bude spreman krampati - jer ja baš nemam volju kopati kanal za njega.
Ono što se ne spominje u tekstu su troškovi rada. Njih nisam računao jer mi je ciljana publika "sam svoj majstor" populacija, koja će iz radoznalosti ili hobija krenuti u ovako nešto. Ova priča nije zamišljena kao komercijalni projekt, već kao dokaz da se uz malo dobre volje i relativno malu količinu novca mogu dobiti zanimljivi rezultati - suprotni onome što nas uči konzumeristička kultura.
|